Kriptozoologija - Fantomi životinjskog carstva

Sigurna sam da je dosta vas sinoć gledalo film "The Mothman Prophecies" ("Mothmanova Proročanstva"), a to vidim i po tome što mi je danas blog zaprimio popriličan broj hitova sa google-a, a najviše vas je upisalo "Point Pleasant", pa "Mothman" i "Silver Bridge".

Inače, kao što ste vjerojatno primijetili, film je nastao po istoimenoj knjizi nažalost pokojnog Johna A. Keela i možete ju nabaviti na Amazonu (samo na engleskom). Još jedna knjiga koju preporučam je "Mothman and other curious encounters" poznatog kriptozoologa Lorena Colemana.

Pošto sam dosta zapustila ovaj blog, iskoristit ću ovu priliku da s vama podijelim još jednu, nešto noviju priču.

-------------------------------------------------------------


Izvor: El Heraldo de Chihuahua
Datum: Ožujak 27, 2009

Newsroom - Cuauhtémoc, Chihuahua - Čovjek-šišmiš koji izgleda kao da je iskočio iz nekog SF filma, je stvarno biće koje je prouzrokovalo paniku kod studenta lokalnog sveučilišta i stanovnika La Junte (Chiuahua). Vidjelo ga je više mještana koji ga opisuju kao krilatog humanoida visokog oko 2 metra, lica prekrivenog krznom.To se usput poklapa i s ubijanjima ovaca odsijecanjem glave na nekolicini rančeva.

Mladi očevidac ne pije, ne puši i ne drogira se i želi da njegovo ime ostane neobjavljeno.
I još uvijek se nije oporavio od incidenta te večeri - petka, 6. ožujka u 23:50 h, nakon što je napustio Universidad Regional del Norte i pošao kući u La Juntu. Međutim, kada je ulazio u Puente Sin Nombre, bio je prisiljen stisnuti kočnice - na asfaltu se nalazila tamna figura, izgleda sličnog zgrbljenom čovjeku, možda prekrivenim dekom.
Po približavanju, još uvijek nepoznati lik se uzdigao na svoju punu visinu, napravio dva skoka prema naprijed, raširio golema šišmišolika krila, koja su vjerojatno pokrivala cijelu širinu ceste, i vinuo se u zrak.
Mladić nije dugo razmišljao. Stisnuo je gas, derući gume u pokušaju da pobjegne od nepoznatog.
Uslijedila je 15-minutna potjera. Stvorenje je letjelo snagom svojih stražnjih krila, koja su bila manja, te je, ostajući uz vozilo, zurilo kroz prozor. Strah je postajao intenzivniji, i mladić je u panici posegnuo za mobitelom da nazove kući. Njegova majka se javila i upitala ga zašto čuje buku automobila. Drhtavog glasa i kroz suze, svjedok je pokušavao opisati da ga čovjek, ili možda krilata životinja, goni. Njegov prvi utisak, da je Smrt poprimila oblik, natjerao ga je da u očaju vrišti "Umrijet ću!"


crtež svjedoka

Prisjećajući se događaja, mladić tvrdi da to "nije bila iluzija". To je bio najgori strah koji je ikad osjetio. Opis je pomalo nejasan, ali ga slika bića proganja kad ne može zaspati. Čovjek crvenih, zakrvavljenih očiju, visine otprilike 2 metra, sudeći po punoj duljini automobila. Dva para krila, od kojih su jedna manja, što mu je omogućavalo da dostigne neviđenu brzinu; male ruke, nalik na one klokana, koje je biće držalo labavo i bez snage, a kojima je neprekidno udaralo po prozorskom staklu. Lice mu je bilo prekriveno nekom vrstom dlake, s izraženim, kupolastim čelom i krvavo-crvenim očima.

Ovo stvorenje je viđeno u okolici Cimbraplaya, blizu Saenz Guerrera, gdje je nekoliko ovaca pronađeno mrtvo u proteklih par dana na tri ranča. Sve su ubijene na isti način: veliki rez na vratu i jedan u području repa.

Jedna obitelj također tvrdi da ga je vidjela na Mesa de Gonzalez segmentu puta za San Juanito, i pruža sličan opis. Majka studenta izjavila je: "Nikad ga nisam čula takvog, a još manje vidjela u stanju u kakvom je stigao kući: drhteći, blijed i na rubu živčanog sloma."
Student je na dobrom glasu u svojoj školi i priča se da se već traga za ovim mitskim bićem. Čini se da je također već nastala i legenda o čovjeku-šišmišu iz La Junte.

Pojavilo se opet blizu groblja

"Vidjela sam Santa Muerte (Svetu Smrt)." Ove riječi izgovorene su najuzvišenijim mogućim tonom nakon tako gorkog iskustva. Rečenica koju je izjavila Ivonne nije napustila kuću. Podijelila ju je s majkom i mužem. Nikim drugim. Tek sada shvaćaju da se ovaj humanoid, koji se ponovno pojavio tek nekoliko dana ranije kod kapije groblja, poklapa sa opisom čovjeka-šišmiša iz La Junte.
Nakon što je provela neko vrijeme kod prijateljice, Ivonne (nije njeno pravo ime) ju je odvezla u dio La Junte, u neposrednu blizinu nove ceste za Guerrero. Bilo je oko 21 h kad je, vraćajući se kući, prolazila kraj groblja.
U tom trenutku je ugledala ogromnu figuru kod vrata groblja. Figura je podsjećala na dugačak kip koji je izgledao kao osoba zaogrnuta dekom ili crnim plaštom. Osjetila je trnce i ubrzala svoj kombi. Pomislila je da je to la Santa Muerte i da će umrijeti na cesti, na putu od groblja do kuće.
Priču je povjerila samo majci i suprugu, prisjetivši se događaja nakon što je u novinama pročitala članak u kojem je student opisao svoje iskustvo. Opis naveden u članku naveo ju je da pomisli da je vidjela istu stvar i njena se obitelj složila s tim. Nakon posjete vratima groblja, primijetila je da je visina stvorenja bila uistinu impresivna, obzirom da luk vrata stoji 4 m iznad zemlje, a glava bića je dosezala skoro do vrha.
Mladić je procijenio visinu bića na 2m, sudeći po činjenici da je duljina tijela humanoida bila jednaka duljini Libertyja kojeg je mladić vozio te večeri.


Mothman?

Javljaju se nova viđenja tzv. "čovjeka-šišmiša": stanovnici La Junte sada tvrde da je još jedan mladić ugledao ovu misterioznu, nadnaravnu pojavu. Međutim, govore da je susret ostavio takav otisak na mladiću da je za sada u stanju šoka i da je negdje hospitaliziran. Ova priča još nije potvrđena.

Novi izvještaji: biće opet viđeno, priča o postojanju fotografije

Mjesec dana nakon prve pojave bića, u ovoj zajednici i njenoj okolici, nekih 40 milja od Cuauhtémoca, pričaju se nove priče. Čini se da je strah sve više rasprostranjen. Djeca su ga također vidjela.
Priča se da su u centru grada dva djeteta otišla popiti vode s pumpe u sredini svog stražnjeg dvorišta.Tada su ugledali enormno veliku pticu kako klizi nebom. Strah ih je natjerao da se trčeći vrate u kuću. Mlada žena tvrdi da je čula zvuk sličan mišjem cviljenju, čudnu buku na krovu i lepet krila.
Međutim, još bliži susret dogodio se u području Huerta El Rosario, iznenađujuće blizu prvog pojavljivanja nedaleko od Puente Sin Nombrea, gdje je stražar čuo zvukove kakve nije čuo nikad do tada.

U svom terencu se vozio po cijeloj farmi dok nije došao do mjesta sa kojeg su dopirali zvuci. Ono što je ugledao je bilo neopisivo i jedina naredba koju je njegov mozak izdao u tom trenutku bila je da bježi. Crvenooko biće zaplelo se u žičanu mrežu [za prevenciju odrona kamenja] i borilo se da pobjegne, u čemu je očito i uspjelo jer ga idućeg jutra više nije bilo.





Priča i primjedbe su možda rezultati paranoje, ali se svi počinju pitati o postojanju fotografije koju je netko navodno uslikao. Barem je tako rekao časnik za sigurnost, ali nije ga bilo moguće dobiti da potvrdi priču.
Nadalje, 20 kilometara od mjesta događaja, svjedok impresivnom letu ovog stvorenja jednostavno se srušio od posljedice srčanog udara. Rečeno je da se trenutno nalazi u jednoj od bolnica u regiji, ali je njegov identitet ostao zaštićen. Ako ga se nađe, i dalje neće biti u stanju da komentira svoj susret.

Čudni događaji započeli su 12. studenog 1966. u Zapadnoj Virginiji. Petoro ljudi bilo je na lokalnom groblju toga dana,pripremajući grobnicu za pokop,kad se nešto što je izgledalo kao "smeđe čovjekoliko biće" uzdiglo iz obližnjih krošnji i proletjelo iznad njihovih glava. Bili su zgroženi. Biće nije izgledalo kao ptica,nego više kao čovjek s krilima. Nekoliko dana nakon tog događaja,stanovnici su prijavljivali sve više viđenja čudnovatog stvorenja,što je uznemirilo cijelu regiju.

U kasnoj noći 15. studenog,dva mlada bračna para susrela su nešto "humanoidnog oblika,crvenih očiju koje su se nalazile u predjelu prsa i velikih krila". Kako im se to "nešto" počelo približavati, u panici su se odvezli prema Point Pleasant-u. Iako su vozili preko 100 km/h, stvorenje je pratilo njihov auto. Lokalnom šerifu Millardu Halsteadu su prijavili da je letjelo za njima sve do ulaska u gradić.
No oni nisu bili jedini koji su ga vidjeli te noći. Druga grupa od četiri svjedoka je tvrdila da je isto biće ugledala čak 3 puta!





Iduće viđenje imalo je bizarnije rezultate.
Oko 22:30 h iste noći,Newell Partridge, lokalni građevinski poduzetnik koji je živio oko 90 milja od Point Pleasant-a,gledao je televiziju kad je odjednom nestalo slike. Čudna se linija pojavila na ekranu, nakon čega je čuo neobičan,gotovo krešteći zvuk koji se postupno pojačavao,a zatim smirivao.
Partridgeov pas Bandit,koji je bio zavezan ispred kuće,počeo je zavijati, pa je Newell izišao vani da vidi što se događa. Njegov je pas gledao prema staji koja je bila udaljena oko 200 m od kuće. Partridge je okrenuo ručnu svjetiljku u tome smjeru i ugledao dva crvena kruga koja su izgledala kao oči ili "reflektori bicikla". Bandit je pretrčao preko polja u potjeri za svjetlećim očima,ne obazirući se na dozivanja svog vlasnika. Nije se vratio ni dva dana kasnije,kada je Partridge u novinama pročitao o viđenjima zagonetnog stvorenja te noći.


Jedna izjava koju je pročitao ga je zaprepastila. Roger Scarberry, jedan od svjedoka koji su ugledali neobičnu "pticu",rekao je da su prilikom ulaska u grad ugledali tijelo velikog psa kako leži pokraj ceste.
Nekoliko minuta kasnije,kad su se vraćali iz grada,pas je nestao. Čak su se zaustavili da bi potražili tijelo,znajući da su prošli pokraj njega ranije. Partridge je odmah pomislio da se radi o Banditu, koji više nikad nije viđen.

16. studenog, u okružnoj sudnici je održana konferencija za tisak gdje su svjedoci ponovili svoje priče. Uskoro su se vijesti o viđenjima proširile po cijelom svijetu,te su novinari leteće biće prozvali "Mothman".

Udaljeno i napušteno TNT postrojenje postalo je Mothmanovo skrovište u narednim mjesecima.
Područje se sastojalo od nekoliko stotina hektara šume i velikih koncentracijskih kupola gdje je spreman eksploziv tijekom 2. svj. rata. Pod zemljom se nalazila mreža tunela koja je omogućavala Mothmanu da se slobodno kreće i ostane neopažen.





Jako malo kuća se nalazilo u tom dijelu regije,no jedna od njih je pripadala obitelji Ralph Thomas.
Jednog 16. studenog,ugledali su "čudno crveno svjetlo" koje je lebdjelo i pomicalo se iznad TNT postrojenja. "To nije bio avion",rekla je gđa Marcella Bennet (prijateljica obitelji Thomas),"ali nismo uspjeli odgonetnuti što je to bilo." Gđa Bennet se odvezla do kuće Thomasovih nekoliko minuta kasnije i izašla iz automobila držeći u rukama svoje dijete. Odjednom se u blizini pomakla tamna figura. "Činilo se kao da leži",kasnije je izjavila." Polako se uzdigla sa tla. Velika smeđa stvar. Veća od čovjeka sa svijetlećim očima."

Gđa Bennet je bila užasnuta te je utrčala u kuću. Obitelj se zaključala unutra,ali ih je uhvatila histerija jer je stvorenje skočilo na trijem i piljilo u prozore. Pozvana je policija,ali je Mothman nestao prije njihovog dolaska.Gđa Bennet se nije oporavila mjesecima. Kasnije je rekla istražiteljima kako vjeruje da je biće posjećivalo i njen vlastiti dom. Često je čula prodorne zvukove (slične vrisku žene) blizu njene kuće pokraj Point Pleasant-a.

Mnogi vjeruju da su viđenja Mothmana povezana s viđenjima NLO-a i susretanjima "ljudi u crnom" na tom području. Gotovo godinu dana,čudna su se zbivanja nastavila. Istražitelji i "lovci na čudovišta" ophodili su područje. Od njih najpoznatiji bio je John Keel. On je mnogo godina pisao o NLO-ima,ali je odbacivao standardne tvrdnje o njima. Upravo iz tog razloga je desetljećima bio kontroverzna ličnost. Prema Keelu, čovjek je imao dugu povijest susreta sa paranormalnim. On vjeruje da intervencija misterioznih stranaca u živote povijesnih ličnosti kao što su bili Thomas Jefferson i Malcolm X pruža dokaz o kontinuiranoj prisutnosti "starih bogova". Manifestacija tih drevnih bogova se pojavljuje u obliku NLO-a,demona i duhova. Ostao je poštovan na polju svojih istraživanja i ujedno je i dalje idol mnogima.

Keel je postao glavni novinar u slučaju o Mothmanu, te je napisao da je najmanje 100 ljudi osobno svjedočilo pojavljivanju stvorenja između studenog 1966. i studenog 1967. Prema njihovim prijavama, biće je bilo višlje od 2 metra, šire od čovjeka, te je teturalo na čovjekolikim nogama. Njegove oči su bile smještene pri vrhu ramena, a imao je krila slična šišmišjim kojima je rijetko mahao prilikom leta. Što je bilo još čudnije,imao je mogućnost da uzleti uspravno "kao helikopter". Svjedoci su također opisali kako je imao tamnu kožu sivkaste ili smeđe boje. Nije bio sposoban govoriti te je ispuštao krešteće zvukove.

John Keel je stigao u Point Pleasant u prosincu 1966. te je odmah počeo prikupljati prijave o viđenjima Mothmana, te čak i prijave viđenja NLO-a prije pojave stvorenja. Također je sakupio dokaze koji su upućivali na probleme sa televizijama i telefonima koji su započeli u jesen 1966. Svjetla su viđana na nebu,pogotovo blizu TNT postrojenja,a auti koji su prolazili pokraj tog područja su se ponekad zaustavljali bez objašnjenja. Obitelj James Lilley,koja je živjela južno od TNT postrojenja,je bila toliko uznemirena bizarnim događajima da je bila prisiljena prodati kuću i preseliti se u drugu četvrt. Keel je bio uvjeren da su intezivne paranormalne aktivnosti bile međusobno povezane.

Počela su se zbivati čudnija događanja...Reporterka Mary Hyre je također ekstenzivno pisala o lokalnim viđenjima. Jednog je vikenda primila više od 500 telefonskih poziva od ljudi koji su vidjeli čudna svjetla na nebu.

Priča o Point Pleasant-u još nije završila...
Negdje oko 17:00 h, u večeri 15. prosinca,1967.,most koji je spajao Point Pleasant i Ohio odjednom je kolabirao. Deseci vozila nestali su u tamnim vodama rijeke Ohio,a poginulo je 46 osoba.
Te iste tragične noći,obitelj James Lilley (koja je i dalje živjela blizu TNT postrojenja) izbrojala je više od 12 svjetala koja su bljeskala iznad njihove kuće i nestala u šumi.





Dakle,tko je bio Mothman i što je stajalo iza neobičnih događaja u Point Pleasant-u?

Štogod da je biće bilo,čini se da je jasno kako Mothman nije bio prevara. Bilo je jednostavno previše svjedoka koji su ugledali "nešto".
Ali moglo je postojati logično objašnjenje za neke od viđenja. Čak i John Keel (koji je smatrao da je stvorenje stvarno) je pretpostavljao da je nekoliko slučajeva uključivalo ljude koji su bili preplašeni prijavljivanjima te su vidjeli samo sove iznad osamljenih cesta. Ali čak i ako je tako, tvrdnju o Mothmanovom postojanju je teško odbaciti.



Ali ako je Mothman bio stvaran... i ako je stvarno bio neko neidentificirano biće koje je nemoguće objasniti, što je stajalo iza viđenja NLO-a, prijava o poltergeistima,čudnih svjetala,zvukova,"ljudi u crnom", i najstrašnije, kolapsa Silver Bridge-a?



John Keel vjeruje da je Point Pleasant bio "prozor", područje koje je bilo označeno dugim periodom čudnih događanja. On tvrdi da bi moglo biti nepravedno okriviti lokalna NLO viđenja za kolaps mosta,ali intezivna aktivnost na tom području upućuje na neku povezanost.

A ako se ovakve stvari mogu dogoditi u Zapadnoj Virginiji, zašto se ne bi mogle dogoditi drugdje u svijetu? Mogu li ova područja "prozori" objasniti i druge neobične pojave i bića? Možda mogu,ali da bismo to uzeli u obzir, moramo uzeti u obzir još zanimljivije pitanje....

Gdje će biti sljedeći "prozor"?

Za one koji ne znaju, Monster Quest je dokumentarna emisija koja je počela s emitiranjem 31.10.2007. na The History Channel-u. Emisija se bavi potragom za različitim kriptidima diljem svijeta. Kod nas je ne prikazuju, ali na sreću sve epizode mogu se naći na YouTube-u.
2009. počet će se emitirati i treća sezona.

Budući da je prošli post bio posvećen Gromopticama, ovdje možete pogledati prvi od pet dijelova epizode upravo o njima i drugim velikim nepoznatim pticama.



Za ostatak kliknite na OVAJ LINK.

Izvještaji o gigantskim pticama dolaze iz svih krajeva svijeta, i ponavljaju se od davnih vremena do danas. Priče o neobično velikim pticama spominju se u gotovo svim starim civilizacijama. Međutim, tzv. Gromoptice su prisutne samo u sjevernim dijelovima Amerike. Ovo ime (eng. Thunderbirds) nadijenuli su im američki domoroci, jer su vjerovali da donose grmljavinu i kišu mašući golemim krilima dok lete zrakom i munje kad zatvore oči. Ipak, opisi domorodaca i ljudi danas nisu previše različiti. Moderne dojave o Gromopticama dolaze iz raznih dijelova Sj. Amerike, a ponajviše iz Pennsylvanije. Mark A. Hall, jedan od najvažnijih istraživača priča o Gromopticama, iz mnogobrojnih je dojava opisao ove životinje:

"Ove ptice svojom izvandrednom veličinom i snagom razlikuju se od bilo koje druge vrste, bilo gdje na svijetu. Procjene o rasponu krila su nagađanja. No promatrači su ponekad uspijevali odrediti veličinu ptice promatrajući objekte u blizini ili su pak imali priliku duže promatrati pticu dok se odmarala. Procjene su najčešće bile između 4,5-6 metara. Dok se odmara ili dok stoji na tlu, ptica je vjerojatno visoka negdje između 2-2,5 metra. Ptice su jako tamne boje."

Najveći poznati raspon krila ima podvrsta albatrosa (Diomedea Exulans), 3,6 m, i, dok ovo nije ptica grabežljivica, raspon krila je ipak impresivan. Andski kondor (Vultur gryphus) i Kalifornijski kondor (Gymnogyps californianus) su jedne od najvećih ptica grabežljivica na svijetu, s rasponima krila od 3,2 i 3 metra.

Grabežljivice koje poznajemo nisu opremljene dovoljno snažnim nogama, zbog čega se većinom hrane strvinama i love manje životinje. Ali zamislite Gromopticu, navodno sposobnu podići jelena ili čovjeka s tla.
Vjerojatno najpoznatiji slučaj iz kojeg doznajemo o ovome je onaj iz Lawndale-a u Illinoisu. 25. srpnja 1977., oko 21:00h, trojica dječaka igrali su se u vrtu kuće jednog od njih. Odjednom su ugledali dvije velike ptice kako im se približavaju. Krenule su ravno na njih. Dvojica dječaka uspjeli su pobjeći, ali treći, Marlon Lowe, nije. Jedna od ptica zgrabila ga je za ramena svojim kandžama, podigla ga pola metra od tla i nastavila ga nositi zrakom otprilike trideset metara. Dječak je dozivao roditelje i otimao se te ga je ptica napokon pustila. Prošao je relativno neozlijeđen, iako je napad na njega ostavio psihološke posljedice.

Iako neki događaj smatraju najobičnijom pričom, više je svjedoka opisalo ptice kao crne, s bijelim prstenom oko vrata, što pomalo podsjeća na izgled Andskog kondora. Do danas, ovaj incident nije razjašnjen.

Još uvijek ne postoje fizički dokazi o velikoj nepoznatoj ptici grabežljivici u Sjevernoj Americi, umjesto toga, oslanjamo se na moderne i stare opise svjedoka koji tvrde da su je vidjeli. Međutim, postoje dva zagonetna fotografska prikaza Gromoptice, ili barem neke nepoznate vrlo velike ptice. Prvi je nastao iste godine kada je napadnut Marlon Lowe i u istoj državi. 30. srpnja, John Huffer, bivši marinac i fotograf, snimio je 30 metara filma koji prikazuje dvije ptice kako odlijeću sa stabla nedaleko od jezera Shelbyville. Film je visoko kontroverzan i mnogi smatraju da se na snimci radi o običnim lešinarima. Do danas, vrlo malo truda je uloženo da bi se obavila procjena veličine ptica u filmu.

Drugi mogući fotografski dokaz je još veći misterij - jer možda čak ni ne postoji! Sporna slika je "Fotografija Gromoptice", nastala krajem 19.st. u Texasu. Fotografija navodno prikazuje 6 odraslih muškaraca ispred štaglja gdje je velika ptica prikovana za zid. Mnogi su rekli kako su vidjeli fotografiju, uključujući Ivana T. Sandersona koji je navodno nabavio fotokopiju 1966. Iste godine dao ju je nekim ljudima koji su tragali za Gromopticama. Kako to obično biva, fotografija je kasnije izgubljena. 1963., U članku nazvanom The Monster Bird That Carries Off Human Beings! ("Čudovišna ptica koja odnosi ljudska bića"), kojeg je napisao Jack Pearl u časopisu Saga , spomenuto je kako je fotografija bila objavljena u izdanju Tombstone Arizona Epitaph-a iz 1886. Potraga za fotografijom završila je bez rezultata, osim članka nastalog 26.04.1890. o 5-metarskoj ptici koju je nekoliko rančera pronašlo u pustinji. Dakle, misterij fotografije Gromoptice nije ništa bliže tome da bude riješen nego što je to bio prije 40 godina, kada je fotografija prvi put spomenuta.

Naposljetku, što su Gromoptice? One su misterij. Kao što su ih i starosjedioci često viđali, i ljudi danas susreću se s njima diljem sj. Amerike, opisujući ih kao ptice mnogo veće od bilo koje poznate vrste ali izgledom slične kondoru. Neke teorije nazivaju gromoptice preživjelim pterodaktilima. Neki govore da se radi o teratornima (teratorni su bili goleme ptice koje su živjele u pleistocenu, čiji je raspon krila bio veći od 7,5 metara). Iako se smatra da su izumrli, izgled teratorna poprilično podsjeća na Gromoptice.
Sjeverna Amerika prepuna je misterija, među kojima su i Gromoptice, jedne od najenigmatičnijih kriptida na svijetu.
Zbog dezinformacija, kao što je "Fotografija Gromoptice", i nedovoljnog zanimanja da se pođe u potragu za njima, nije ni čudo da su ove životinje ostale neotkrivene, baš kao i toliko mnogo drugih kriptida diljem svijeta...

Youtube, općepoznato "odlagalište" kojekakvih amaterskih filmića i sličnih gluposti. Ponekad, ipak, može se naći ponešto zanimljivo. Pa tako i sljedeća snimka navodnog letećeg čudovišta, gromoptice (o gromopticama više u nadolazećim postovima) ili pak anđela, kako tvrde oni koji su ga snimili. Sudeći po snimci, nepoznato "stvorenje" bi trebalo biti ogromno, ako uzmemo u obzir udaljenost i visinu na kojoj se kreće.
Pa pogledajmo:



Primjećujete li nešto? Ne?
Odvrtite na 0:19 i promatrajte JAKO pažljivo.
Naime, pri prvom gledanju snimke čini se kako objekt prelijeće zgradu u daljini. To bi, kao što sam već napomenila, značilo da je ogromnih dimenzija.
Ali nakon što sam više puta promotrila snimku, uspjela sam iz nje izvući sljedeća četiri kadra:

1.


2.


3.


4.


Činjenica da se objekt zapravo spušta ispred zgrade dokazuje da nije toliko daleko koliko smo u početku mislili te da je možda vrlo blizu kameri. Ako je to tako, onda u potpunosti odgovara veličini obične ptice.
No, promotrimo način na koji se ova "životinja" kreće zrakom. Naime, "krila" se pomiču kao kod velike životinje (sjetite se orlova i kondora - imaju sporije pokrete i ne mašu krilima toliko često kao manje ptice, nego jednostavno klize zrakom, oslanjajući se na vjetar).
Osim toga, objekt na snimci izgleda poluproziran.
U slučaju da se ne radi o nekoj neotkrivenoj poluprozirnoj vrsti ptice (što se naravno čini potpuno apsurdnim) koja, unatoč svojoj veličini, vrlo rijetko maše krilima, gledamo li uopće u živo biće?

Je li ovo uistinu neka nepoznata životinja ili pak samo plastična vrećica?

Nažalost, unatoč tome što se ova snimka čini poput varke, za bilo kakvu sigurnu procjenu dokazi iz ovog videa nisu dovoljni. Da bih sa sigurnošću mogla reći da je ovo komad najlona nošen vjetrom trebala bih znati da li je uopće taj dan bio vjetrovit.
Uzmimo u obzir da je bilo vjetrovito i da je ovaj objekt zapravo najlon ili nešto tome slično. Predmet se na snimci kreće ujednačenom brzinom, ali onda odjednom - u djeliću sekunde nestaje pored automobila.
Što je uzrokovalo ovakvu promjenu u brzini?
A ako nije bilo vjetra, kako se onda predmet uopće kretao?

Bilo kako bilo ,ja nisam nikakav stručnjak (daleko sam od toga!) pa su tako ovo svi zaključci do kojih sam mogla doći.
Većina ljudi koji su vidjeli snimku ostaju pri mišljenju da se radi o nekakvom nepoznatom biću.

Tko je u pravu, ne znam. Zaključite sami. ;)

Kako sam krenula u potragu za blogovima i nisam našla nijedan o onome što bi me moglo zanimati, odlučila sam pokrenuti vlastiti. Već imam jedan blog, o sitnicama iz svog života, ali koga je zapravo briga za to? I tako sam, razmišljajući o čemu bih pisala, čitala svoju omiljenu knjigu, Svijet zagonetnih životinja. Gledajući u stranice ispunjene fotografijama Nessie, Tatzelwurma, zvijeri iz Gevaudana, morskih čudovišta, svih nepoznatih, navodno stvarnih životinja, nikako mi nije postajalo jasno kako malo ljudi to zapravo zanima... U isto vrijeme, u meni je sve više rasla želja da odem, u nepoznato, pretražim sve udaljene kutove Zemlje, potražim sva bića za koje mislimo da postoje samo u bajkama i uvjerim se da ovaj svijet nije toliko dosadan koliko mislimo da je.
I onda je nastao ovaj blog.

Možda se pitate, što se krije iza nekima komplicirane riječi "kriptozoologija"?
Jednostavno, kriptozoologija je znanost koja se bavi traganjem za neotkrivenim životinjama, o kojima se dosta saznaje iz legendi i opisa ljudi koji su ih navodno vidjeli, ali za koje se sa sigurnošću ne može utvrditi da postoje. U proteklom stoljeću upravo je kriptozoologija otkrila više od dvadeset velikih sisavaca za koje se prethodno mislilo da nisu ništa više od priča.
Budući da je ovo prvi post, ne želim ga pretjerano rastezati, pa ukoliko želite znati više, detalje o kriptozoologiji možete pročitati ovdje.

Ovim postom započinje moje putovanje u potrazi za skrivenim životinjama.
Ako i vi volite otkrivati nešto novo, slobodno mi se pridružite. ;)